Herman Hese
5 posters
Strana 1 od 2
Strana 1 od 2 • 1, 2
Herman Hese
[You must be registered and logged in to see this image.]
Hermann Hesse (2.jul 1877 - 9.avgust 1962) je bio nemački pisac, pesnik i slikar. Njegova najpoznatija dela su Stepski vuk, Sidarta i Igra staklenih perli, u kojima su uočljivi njegovo zanimanje za egzistencijalne, duhovne i mistične teme i veliki uticaj budističke i hinduističke filozofije. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1946. godine. Rođen je u gradu Kalvu, Virtemberg, 1877. godine.
Hese je u svom kasnijem životu razvio određenu dozu konzervativizma. U Igri staklenim perlama, jedan od likova proglašava svu muziku posle Johana Sebastijana Baha veštačkom i lošom, proglašavajući Ludviga van Betovena za ekstremni primer lošeg ukusa u muzici. Inače, Igra staklenih perli, sa sa svojim idealizovanim srednjovekovnim stilom bila je izuzetno popularna knjiga u ratom razrušenoj Nemačkoj 1945. godine.
Hese je umro u snu u Montanjoli 9. avgusta 1962. godine u svojoj 85. godini.
Hermann Hesse (2.jul 1877 - 9.avgust 1962) je bio nemački pisac, pesnik i slikar. Njegova najpoznatija dela su Stepski vuk, Sidarta i Igra staklenih perli, u kojima su uočljivi njegovo zanimanje za egzistencijalne, duhovne i mistične teme i veliki uticaj budističke i hinduističke filozofije. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1946. godine. Rođen je u gradu Kalvu, Virtemberg, 1877. godine.
Hese je u svom kasnijem životu razvio određenu dozu konzervativizma. U Igri staklenim perlama, jedan od likova proglašava svu muziku posle Johana Sebastijana Baha veštačkom i lošom, proglašavajući Ludviga van Betovena za ekstremni primer lošeg ukusa u muzici. Inače, Igra staklenih perli, sa sa svojim idealizovanim srednjovekovnim stilom bila je izuzetno popularna knjiga u ratom razrušenoj Nemačkoj 1945. godine.
Hese je umro u snu u Montanjoli 9. avgusta 1962. godine u svojoj 85. godini.
Re: Herman Hese
Stepski Vuk
Ja
stepski vuk jurim i jurim
zavejanim svetom surim,
sa breze gavran
tu i tamo prhne
al' nigde zeca nigde srne!
A ja srne toliko
volim,
da mi je da sad sretnem koju!
Nicega lepseg no kad je
skolim
i pokazem joj celjust svoju.
Tako bih dobar sa njom bio,
sav
bih se zario u njen nezan but,
svetlu joj krv bih pio,pio,
pa
zavijajuci produzio put.
Bar da je negde kakav mali
zec,da me
slatkim mesom zgreje!-
Ah,zar uteklo od mene sve je
sto zivot moze
malo da razgali?
Odavno mi je umrla zenka,
olinjao i sed mi je
rep,
a ja jurim kroz noc kao senka,
jurim i sanjam,poluslep,
kako
srne i zeceve vijam,
slusam gde vetar granjem zavija,
snegom
tolim suvoga grla plam
i nosim dusu da je djavolu dam.
Ja
stepski vuk jurim i jurim
zavejanim svetom surim,
sa breze gavran
tu i tamo prhne
al' nigde zeca nigde srne!
A ja srne toliko
volim,
da mi je da sad sretnem koju!
Nicega lepseg no kad je
skolim
i pokazem joj celjust svoju.
Tako bih dobar sa njom bio,
sav
bih se zario u njen nezan but,
svetlu joj krv bih pio,pio,
pa
zavijajuci produzio put.
Bar da je negde kakav mali
zec,da me
slatkim mesom zgreje!-
Ah,zar uteklo od mene sve je
sto zivot moze
malo da razgali?
Odavno mi je umrla zenka,
olinjao i sed mi je
rep,
a ja jurim kroz noc kao senka,
jurim i sanjam,poluslep,
kako
srne i zeceve vijam,
slusam gde vetar granjem zavija,
snegom
tolim suvoga grla plam
i nosim dusu da je djavolu dam.
Re: Herman Hese
Igra staklenih perli
Muziku svemira i muziku majstora
U strahopoštovanju spremni smo slušati
Na čistu svetkovinu poštovane duhove
Obdarenih vremena prizivati.
Puštamo da nas uzdigne tajna
Magične formule,na čijem su se području
Ono bezgranično,besno,život,
U jasne slike zgrušali.
Poput sazvežđa odjekuju kristalno,
U službi njima bio je našeg života smisao,
Iz krugova njihovih pasti ne može niko,
Do prema središtu svetom.
Muziku svemira i muziku majstora
U strahopoštovanju spremni smo slušati
Na čistu svetkovinu poštovane duhove
Obdarenih vremena prizivati.
Puštamo da nas uzdigne tajna
Magične formule,na čijem su se području
Ono bezgranično,besno,život,
U jasne slike zgrušali.
Poput sazvežđa odjekuju kristalno,
U službi njima bio je našeg života smisao,
Iz krugova njihovih pasti ne može niko,
Do prema središtu svetom.
Re: Herman Hese
"Mudrost se ne može saopštiti. Mudrost koju mudrac pokušava da saopšti, zvuči uvijek kao ludost."
"Kad se drvetu potkreše krošnja, iz stabla izbijaju novi izdanci. Tako se često i duša oboljela u cvatu vraća u proljećno doba začetka i djetinjstva prožetog slutnjama, kao da će tu otkriti nove nade i nastaviti prekinutu nit života. Izdanci sočno i naglo bujaju iz stabla, ali je to samo prividni život i iz njega nikad neće izrasti krošnja."
"Ozbiljnost nastaje zbog precjenjivanja vremena! Ali u vječnosti vrijeme ne postoji, vječnost je samo trenutak, taman dovoljan za jednu šalu."
"Svijet je lijep kada se posmatra bez želje za traganjem, jednostavno, kao dijete."
"Ništa nije bilo, ništa neće biti, SVE JESTE, sve ima svoje bitisanje i sadašnjost.
Svi grijesi u sebi već nose oproštaj."
"Ne valja kada čovječanstvo prenapreže mozak i pomoću razuma pokušava da uređuje stvari koje uopšte nisu pristupačne razumu. Tada se rađaju ideali kao što su ideali Amerikanaca ili Boljševika, koji su, i jedni i drugi neobično razumni, ali koji ipak vrše nasilje i pljačku nad životom, jer ga tako naivno uprošćuju. Slika čovjeka, nekada visok ideal, počinje da se pretvara u kliše. Možda ćemo je mi ludaci oplemeniti."
"Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje."
"Sretni smo samo onda kada od sutrašnjeg dana ništa ne tražimo, a od današnjega sa zahvalnošću primamo ono što nam nosi."
"Kad se drvetu potkreše krošnja, iz stabla izbijaju novi izdanci. Tako se često i duša oboljela u cvatu vraća u proljećno doba začetka i djetinjstva prožetog slutnjama, kao da će tu otkriti nove nade i nastaviti prekinutu nit života. Izdanci sočno i naglo bujaju iz stabla, ali je to samo prividni život i iz njega nikad neće izrasti krošnja."
"Ozbiljnost nastaje zbog precjenjivanja vremena! Ali u vječnosti vrijeme ne postoji, vječnost je samo trenutak, taman dovoljan za jednu šalu."
"Svijet je lijep kada se posmatra bez želje za traganjem, jednostavno, kao dijete."
"Ništa nije bilo, ništa neće biti, SVE JESTE, sve ima svoje bitisanje i sadašnjost.
Svi grijesi u sebi već nose oproštaj."
"Ne valja kada čovječanstvo prenapreže mozak i pomoću razuma pokušava da uređuje stvari koje uopšte nisu pristupačne razumu. Tada se rađaju ideali kao što su ideali Amerikanaca ili Boljševika, koji su, i jedni i drugi neobično razumni, ali koji ipak vrše nasilje i pljačku nad životom, jer ga tako naivno uprošćuju. Slika čovjeka, nekada visok ideal, počinje da se pretvara u kliše. Možda ćemo je mi ludaci oplemeniti."
"Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje."
"Sretni smo samo onda kada od sutrašnjeg dana ništa ne tražimo, a od današnjega sa zahvalnošću primamo ono što nam nosi."
Re: Herman Hese
Sidarta
"I evo sad jedne pouke kojoj ćeš se smejati: da je ljubav od svega najvažnija! Prozreti svet, protumačiti ga i prezreti - to je stvar velikih mislilaca. Ali meni je jedino stalo do toga da volim svet, da ga ne prezirem, da ne mrzim ni svet, ni sebe, da na nj, na sebe i na sva bića mogu da gledam sa ljubavlju i sa divljenjem i sa strahopoštovanjem."
"I sve zajedno, svi glasovi, svi ciljevi, sve čežnje i patnje, sva zadovoljstva, sve dobro i zlo - sve to skupa bio je svet. Sve to zajedno, bio je tok zbivanja, muzike i života."
"I evo sad jedne pouke kojoj ćeš se smejati: da je ljubav od svega najvažnija! Prozreti svet, protumačiti ga i prezreti - to je stvar velikih mislilaca. Ali meni je jedino stalo do toga da volim svet, da ga ne prezirem, da ne mrzim ni svet, ni sebe, da na nj, na sebe i na sva bića mogu da gledam sa ljubavlju i sa divljenjem i sa strahopoštovanjem."
"I sve zajedno, svi glasovi, svi ciljevi, sve čežnje i patnje, sva zadovoljstva, sve dobro i zlo - sve to skupa bio je svet. Sve to zajedno, bio je tok zbivanja, muzike i života."
Sanjalica- ...
- Posts : 1595
Likes : 41
Join date : 10.10.2016
Re: Herman Hese
Jutro
Ljubavne noći više me ne mame
niti za punim peharima žudim.
Iz noći neodređene i tamne
u jarosni se dan sad budim.
Sagorele su sve baklje crvene,
u moje lice pogled jutra bije.
I što je dosad bilo oko mene
zavičaj moj to više nije.
Što ljudi zbore, to mi iz dubine
sad zvuči, ko iz potonulih lađa;
Što oni dole jesu i što čine,
u mom se svetu ne događa.
Iz bujne sreće i iz tupg bola
volja se moja ledeni i bistri.
Što juče beše igra proizvoljna
danas je oblik, zakon, kristal čisti.
Ljubavne noći više me ne mame
niti za punim peharima žudim.
Iz noći neodređene i tamne
u jarosni se dan sad budim.
Sagorele su sve baklje crvene,
u moje lice pogled jutra bije.
I što je dosad bilo oko mene
zavičaj moj to više nije.
Što ljudi zbore, to mi iz dubine
sad zvuči, ko iz potonulih lađa;
Što oni dole jesu i što čine,
u mom se svetu ne događa.
Iz bujne sreće i iz tupg bola
volja se moja ledeni i bistri.
Što juče beše igra proizvoljna
danas je oblik, zakon, kristal čisti.
Re: Herman Hese
[You must be registered and logged in to see this image.]
Sanjammm- ...
- Posts : 1931
Likes : 57
Join date : 10.10.2016
Age : 58
Location : Novi Sad
Re: Herman Hese
Ljubavna pesma
Hteo bih da budem cvet kraj puta,
a ti da naiđeš niz dolinu,
da me ubere tvoja ruka,
i večno me uzme u svojinu.
Hteo bih da sam i vino rujno,
da ti potečem grlom belim,
pa – kad se slijem s tobom bujno
tebe i sebe da iscelim.
Hteo bih da budem cvet kraj puta,
a ti da naiđeš niz dolinu,
da me ubere tvoja ruka,
i večno me uzme u svojinu.
Hteo bih da sam i vino rujno,
da ti potečem grlom belim,
pa – kad se slijem s tobom bujno
tebe i sebe da iscelim.
Re: Herman Hese
Jezik proleća
Deca dobro znaju šta proleće zbori:
živi, rasti, cvetaj, nadaj se i voli,
veselo izdanke i mladice teraj,
ne boj se života nego mu se predaj!
Starci dobro znaju šta proleće zbori:
dečacima čilim sa puta se skloni,
ne protiveći se mirno raku gledaj,
ne plaši se smrti nego joj se predaj!
Deca dobro znaju šta proleće zbori:
živi, rasti, cvetaj, nadaj se i voli,
veselo izdanke i mladice teraj,
ne boj se života nego mu se predaj!
Starci dobro znaju šta proleće zbori:
dečacima čilim sa puta se skloni,
ne protiveći se mirno raku gledaj,
ne plaši se smrti nego joj se predaj!
Re: Herman Hese
Ne sad
Ja znam šta bi htela mi
reći u ovaj tren -
ne reci! Gle tamo gde tone u sen
ribnjak, gle kako se u trku splela
oblaka crnih sjajna stada -
ne reci! Loša je noć ova sada.
Znam, u duši ti huji i seva,
žeže je pitanja onih plam
na koja odgovor moram da dam.
Ne pitaj! Na usni još ti okleva
reč što može očaj da zada -
ne reci je! Loša je noć ova sada.
Sutra mi reci - sutra sve se
promeniti može što dušu sad tre,
prelako možda će postati sve
što srce sad ne može da podnese,
što je sad preteško breme jada -
ne pitaj! Loša je noć ova sada.
Ja znam šta bi htela mi
reći u ovaj tren -
ne reci! Gle tamo gde tone u sen
ribnjak, gle kako se u trku splela
oblaka crnih sjajna stada -
ne reci! Loša je noć ova sada.
Znam, u duši ti huji i seva,
žeže je pitanja onih plam
na koja odgovor moram da dam.
Ne pitaj! Na usni još ti okleva
reč što može očaj da zada -
ne reci je! Loša je noć ova sada.
Sutra mi reci - sutra sve se
promeniti može što dušu sad tre,
prelako možda će postati sve
što srce sad ne može da podnese,
što je sad preteško breme jada -
ne pitaj! Loša je noć ova sada.
Re: Herman Hese
Plavi leptir
Leptirić plavi leluja,
nosi ga vetra dah,
sedefni treptaj zasja,
zacakli, mine u mah.
Tako u problesku kratkom,
u mimoletni tren,
videh gde sreća mi mahnu,
zasja i minu ko sen.
Leptirić plavi leluja,
nosi ga vetra dah,
sedefni treptaj zasja,
zacakli, mine u mah.
Tako u problesku kratkom,
u mimoletni tren,
videh gde sreća mi mahnu,
zasja i minu ko sen.
Re: Herman Hese
Prekasno
Kad mladošću mučen snagu skupih
pa ti stidljivo s molbom pristupih,
ti si se nasmejala,
za tebe moja ljubav beše
igra i šala.
Umorna, retko sad igri se predaš,
tamnih očiju k meni gledaš
iz svog jada
i sad bi htela onu ljubav
koji ti nudih tada.
Ah, zgasle su je odavno kiše,
ne može da se vrati više -
a nekada tvoja je bila!
Sad više nijedno ime ne zna
i hoće mira.
Kad mladošću mučen snagu skupih
pa ti stidljivo s molbom pristupih,
ti si se nasmejala,
za tebe moja ljubav beše
igra i šala.
Umorna, retko sad igri se predaš,
tamnih očiju k meni gledaš
iz svog jada
i sad bi htela onu ljubav
koji ti nudih tada.
Ah, zgasle su je odavno kiše,
ne može da se vrati više -
a nekada tvoja je bila!
Sad više nijedno ime ne zna
i hoće mira.
Re: Herman Hese
Preko njiva
Po nebesima oblaci plove,
nad poljima zavija vetar ljut,
majke moje sin izgubljeni
kreće preko njiva na put.
Preko druma leprša lišće,
iz krošnje ptičiji se ori poj -
negde iza planina mora
biti daleki zavičaj moj.
Po nebesima oblaci plove,
nad poljima zavija vetar ljut,
majke moje sin izgubljeni
kreće preko njiva na put.
Preko druma leprša lišće,
iz krošnje ptičiji se ori poj -
negde iza planina mora
biti daleki zavičaj moj.
Re: Herman Hese
Ravena
I
Bio sam ja u Raveni.
Gradić što samo mrtvilom diše,
pun crkava i ruševina -
u knjigama o svemu tome piše.
Prolaziš i obazireš se,
sokaci vlažni su i mutni,
svud mahovina raste i trava
i sve već hiljadu leta ćuti.
To je ko neke pesme stare -
ne smeje se ko ih čuje,
i svako sluša i svako potom
o nijma do noći snuje i snuje.
II
Ravenske žene, nežnih kretnji,
duboka pogleda i lika,
znaju za drevnu prošlost grada,
za raskoš davnih svečanika.
Ravenske žene, kao mirna
deca, duboko, tiho plaču.
Kad smeju se, ko zvonak napev
uz tužne reči da se začu.
Ravenske žene se kao daca
blago i zadovoljno mole.
Ni same ne znajuć da lažu
mogu da šapću kako vole.
Ravenske žene čudno ljube,
duboko, predanih usana.
A o životu znaju samo
da smrt će doći jednog dana.
I
Bio sam ja u Raveni.
Gradić što samo mrtvilom diše,
pun crkava i ruševina -
u knjigama o svemu tome piše.
Prolaziš i obazireš se,
sokaci vlažni su i mutni,
svud mahovina raste i trava
i sve već hiljadu leta ćuti.
To je ko neke pesme stare -
ne smeje se ko ih čuje,
i svako sluša i svako potom
o nijma do noći snuje i snuje.
II
Ravenske žene, nežnih kretnji,
duboka pogleda i lika,
znaju za drevnu prošlost grada,
za raskoš davnih svečanika.
Ravenske žene, kao mirna
deca, duboko, tiho plaču.
Kad smeju se, ko zvonak napev
uz tužne reči da se začu.
Ravenske žene se kao daca
blago i zadovoljno mole.
Ni same ne znajuć da lažu
mogu da šapću kako vole.
Ravenske žene čudno ljube,
duboko, predanih usana.
A o životu znaju samo
da smrt će doći jednog dana.
Re: Herman Hese
Šala
Moje pesme
stidljivo kucaju na tvoja vrata
da se pred tobom poklone:
hoćeš li mi otvoriti?
Moje pesme imaju
zvuk svile poput šuštanja
tvoje haljine u predvorju,
Moje pesme mirišu
kao ljupki zumbul
u tvom vrtu.
Moje su pesme u boju
krvi odevene,
u boju haljine tvoje
šuštave i sjajne.
Moje najlepše pesme
blistaju,
one su kao ti!
Pred vratima stoje
da ti se poklone:
hoćeš li mi otvoriti?
Moje pesme
stidljivo kucaju na tvoja vrata
da se pred tobom poklone:
hoćeš li mi otvoriti?
Moje pesme imaju
zvuk svile poput šuštanja
tvoje haljine u predvorju,
Moje pesme mirišu
kao ljupki zumbul
u tvom vrtu.
Moje su pesme u boju
krvi odevene,
u boju haljine tvoje
šuštave i sjajne.
Moje najlepše pesme
blistaju,
one su kao ti!
Pred vratima stoje
da ti se poklone:
hoćeš li mi otvoriti?
Re: Herman Hese
Tajanstvena
U zanosu,
zaljubljene žene otkrivaju
svoju tajnu i ona je naša
za ceo život.
Jer, ako ljubav obmanuti ume,
ako i žudnja poznaje prevaru,
kada se sjedine lagati ne mogu.
Ti i ja smo se zakleli,
i žudnja se s ljubavlju stopila,
a ipak, nikad mi nisi otkrila,
tu nemirnu zagonetku ko si.
Za mene si večno ostala tajna!
Onda si iznenada otišla,
umorna od mene,
i tako mi nanela poslednju bol;
Ali deo mene ostao je u tebi zarobljen.
Kad ugledam te izdaleka kako ideš vitka,
ja poželim tu nepoznatu lepu ženu
kao da jednom nismo bili par.
U zanosu,
zaljubljene žene otkrivaju
svoju tajnu i ona je naša
za ceo život.
Jer, ako ljubav obmanuti ume,
ako i žudnja poznaje prevaru,
kada se sjedine lagati ne mogu.
Ti i ja smo se zakleli,
i žudnja se s ljubavlju stopila,
a ipak, nikad mi nisi otkrila,
tu nemirnu zagonetku ko si.
Za mene si večno ostala tajna!
Onda si iznenada otišla,
umorna od mene,
i tako mi nanela poslednju bol;
Ali deo mene ostao je u tebi zarobljen.
Kad ugledam te izdaleka kako ideš vitka,
ja poželim tu nepoznatu lepu ženu
kao da jednom nismo bili par.
Poslednji izmenio Wishmaster dana Pet 03 Mar 2017, 21:37, izmenjeno ukupno 1 puta
Re: Herman Hese
"'Šta je upravo istinski živi čovek, to se danas svakako zna manje nego ikada, te se zato ubijaju u gomilama ljudi, od kojih je svaki dragoceni ogled prirode, koji postoji samo jedanput. Da mi nismo još nesto više nego ljudi koji postoje samo jedanput, da se može svaki od nas puščanim zrnom doista skloniti sa sveta, bez ikakva traga, onda ne bi imalo smisla pripovedati priče.
Ali, svaki čovek nije on sam, nego je on jedinstvena,
sasvim osobita, u svakom slučaju vazna i znamenita tačka u kojoj se pojave sveta
ukrštaju samo jedanput na taj nacin, i nikad vise.
Zato je povest svakog čoveka važna, večita, božanska, zato je svaki čovek, dokle god živi i ispunjava volju prirode, izvanredan i dostojan svake pažnje. U svakome je otelotvoren duh, u svakome pati stvorenje, u svakome se izbavitelj raspinje na krst.
Malo njih danas zna šta je čovek. Mnogi to osećaju i stoga umiru lakše. Život svakog čoveka je put ka samome sebi, pokušaj jednog puta, nagoveštavanje jedne staze.
Nijedan čovek nije bio potpuno on sam, ali svaki teži da to postane; poneko potmulo, poneko jasnije, svako kako ume. Svako nosi sa sobom sve do konca ostatke svoga rođenja, sluz i ljušturu jednog prasveta. Poneko ne postane nikad čovek, vec ostaje zaba, ostaje guster, ostaje mrav. Poneko je gore čovek, a dole riba.
Ali svako je hitac prirode uperen ka čoveku.
Svima nama je zajedničko poreklo, majke naše, svi mi potičemo iz istog ždrela; ali svako kao pokušaj i hitac iz dubina, teži svojoj vlastitoj svrsi.
Mi možemo razumeti jedan drugog, ali svako kao pokušaj i hitac iz dubina, teži svojoj vlastitoj svrsi.
Mi možemo razumeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači samo sebe samog...''[You must be registered and logged in to see this link.]
Ali, svaki čovek nije on sam, nego je on jedinstvena,
sasvim osobita, u svakom slučaju vazna i znamenita tačka u kojoj se pojave sveta
ukrštaju samo jedanput na taj nacin, i nikad vise.
Zato je povest svakog čoveka važna, večita, božanska, zato je svaki čovek, dokle god živi i ispunjava volju prirode, izvanredan i dostojan svake pažnje. U svakome je otelotvoren duh, u svakome pati stvorenje, u svakome se izbavitelj raspinje na krst.
Malo njih danas zna šta je čovek. Mnogi to osećaju i stoga umiru lakše. Život svakog čoveka je put ka samome sebi, pokušaj jednog puta, nagoveštavanje jedne staze.
Nijedan čovek nije bio potpuno on sam, ali svaki teži da to postane; poneko potmulo, poneko jasnije, svako kako ume. Svako nosi sa sobom sve do konca ostatke svoga rođenja, sluz i ljušturu jednog prasveta. Poneko ne postane nikad čovek, vec ostaje zaba, ostaje guster, ostaje mrav. Poneko je gore čovek, a dole riba.
Ali svako je hitac prirode uperen ka čoveku.
Svima nama je zajedničko poreklo, majke naše, svi mi potičemo iz istog ždrela; ali svako kao pokušaj i hitac iz dubina, teži svojoj vlastitoj svrsi.
Mi možemo razumeti jedan drugog, ali svako kao pokušaj i hitac iz dubina, teži svojoj vlastitoj svrsi.
Mi možemo razumeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači samo sebe samog...''[You must be registered and logged in to see this link.]
Sanjalica- ...
- Posts : 1595
Likes : 41
Join date : 10.10.2016
Re: Herman Hese
[You must be registered and logged in to see this image.]
Sanjammm- ...
- Posts : 1931
Likes : 57
Join date : 10.10.2016
Age : 58
Location : Novi Sad
Strana 1 od 2 • 1, 2
Strana 1 od 2
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|