Govor je prevod naših misli, naših vibracija u riječi, u zvuk.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Postoji direktna veza između uma i govora. Ako je um zdrav, govor je dostojanstven. Zdrav um je uvijek pozitivan. Kada imamo takav um, mi ne govorimo o nedostacima drugih, ne kritikujemo, ne izražavamo pretenzije. Ne žalimo se na sudbinu. Ton govora je spokojan i prijateljski. Naravno, da se svako sa zadovoljstvom obraća takvom sagovorniku. Govor sa bijesom je znak slabosti duše.

Prema statistici, 90% svih svađa i sukoba je zbog toga što smo o nekome govorili loše. Svima nam je potrebno da učimo da govorimo u prijatnom, blagonaklonom maniru, kontrolišući svoj govor. Na Istoku čovjek, koji ne može da kontroliše svoj govor, smatra se primitivnim.

Odavno je primijećeno da stičemo osobine tog čovjeka, o kome mislimo i govorimo, zato govoreći o nekom loše, kritikujući ga, mi ispoljavamo u sebi negativne osobine te ličnosti. Ako hvalimo, tada ispoljavamo sve dobro, što posjeduje ta ličnost. Stoga, misliti o Bogu i govoriti o Njemu - je najlakši način da se steknu božanski kvaliteti.

Obratite pažnju, da što je veći kod nas egoizam, zavist, zloba, tim teže govorimo o nekome sa toplinom. Što je grublji naš govor, manje smo harmonični, zato surovije životne lekcije primamo.

Jedan od razloga što smo sada umorni i malo uspijevamo je što mnogo govorimo. Opširnost je znak praznih riječi. Treba govoriti malo, tiho, strpljivo i blagorodno. Tako se može štediti vrijeme i energija. Važno je da naučite da kontrolišete svoj govor. Nešto smo izgovorili - i uvrijedili čovjeka. A potom se opravdavamo: "Rekao sam to tek tako... nijesam želio da uvrijedim ...". Ovakav jezik treba promijeniti. U riječima mora biti sadržana suština - takve riječi su jake.

Jednom sam sreo poznanika, čiji se izgled mnogo promijenio. I bez razmišljanja, rekao sam: "Oh, kako ste smršali. Prosto se ne možete poznati. ". On je tiho rekao: "Na dijeti sam.". Potom smo malo popričali i rastali se. Tek što sam se rastao sa njim, odjednom sam shvatio netaktičnost svojih riječi. Gubitak težine mogao je biti prouzrokovan bolešću. A moje riječi su mogle da ga bolno povrijede. Počeo sam da se pravdavam pred sobom. "Da, možda i nije bolestan, možda je zaista odlučio da izgubi kilograme, mnogi sada brinu o izgledu, pridržavaju se različitih dijeta." Tada sam čvrsto odlučio: takvih presuda u mojim riječima više nikada neće biti. Mudrost nas uči: razmislite prije nego što bilo šta izgovorite.

iječi imaju smisla, ako su taktične i ispunjene ljubavlju prema drugima. A tada, koliko god "gorke" riječi izgovarali, srce će ih sigurno prihvatiti. Te riječi ne izgledaju gorke, one izgledaju tačne.

U suprotnom, ako koristimo teške riječi, oštrina se vidi u našem izgledu. Tada je drugima očigledna, naša gordost, i ljudi će se naljutiti na nas. Ali ako izgovaramo čak i "gorke" riječi sa ljubavlju, osjećaj ljutnje se transformiše i ljudi osjećaju naše saosjećanje.

O svemu treba govoriti tačno, ali sa ljubavlju. Bilo kakve riječi da uputi majka djeci, zbog materinske ljubavi one se ne posmatraju kao stroge i gorke. Djeca osjećaju: majka nas voli, ona nam želi dobro. Isto tako, bez obzira koliko direktnim riječima sve rekli, to druge ne boli, ako pri tome ispoljavamo milosrđe.

Jedna rečenica iz jevandjelja lepo definiše ljudski govor kao način kojim ispoljava svoje misli. 

"Ne pogani čoveka ono što mu na usta ulazi, već ono što mu iz usta izlazi." 

Zapravo reči su produkt naših misli. Kako razmišljamo tako i pričamo. 

Ima još jedna jako lepa pouka koja kaže:

"Manje bi nevolje medju ljudima bilo kada bi više pričali jedni sa drugima, nego jedni o drugima". 

Sve je rečeno time.

Postoje mnogobrojni trenuci kada nešto izgovorimo u ljutnji i odmah zatim se pokajemo i bude nam krivo što smo povrijedili dragu osobu. Tada poželimo da vratimo vrijeme i izbrišemo izgovorene riječi. Nažalost, kada se jednom izgovore, riječi se ne mogu izbrisati.
Ljutnja je emocija koja se lako pretvara u tugu, povrijeđenost, a često i u nasilje. Ljutnja se uglavnom javlja kada se s nekim ne slažemo u mišljenju! Iako je to sasvim normalna stvar, s obzirom da smo svi različiti i da na svijetu i u svemiru ne postoje dvije iste osobe!
Kada je u pitanju i takva, naizgled obična situacija, ona iz nas može izvući najgore osobine, možemo izreći ružne riječi kao što je: “Mrzim te!” No, pošto ste se smirili, duboko ste zažalili što ste dragoj osobi rekli da je mrzite i shvatili ste da svaki čovjek ima pravo na svoje mišljenje. Rekli ste iskreno: “Oprosti” ….
Međutim, iako je prijatelj prihvatio ispriku, nešto je bilo izgubljeno u vašem odnosu. Druženje ipak više nije kao prije, nestalo je potpuno zadovoljstvo i opuštenost u zajednički provedenim trenucima. Potpunog povjerenja nije više bilo.
Izgovorene grube riječi mogu povrijediti i vas i drugu stranu jako, iako vam to može djelovati nebitno i beznačajno, kao što je: “Baš ti ta frizura loše stoji” …
Ovakve situacije možete izbjeći jednim zlatnim pravilom: Uvijek razmislite prije nego što progovorite!
Ako vam se frizura baš ne sviđa, recite “Nisam se navikla na tvoju novu frizuru, pričekaj da te malo češće viđam, pa ću ti reći …”
Riječi su jedan od instrumenata na temelju kojih gradimo svijet! Duhovno svjestan iskaz ima ogromnu duhovnu snagu.
Zvuk izgovorene riječi može promijeniti stvar kao i sama svijest o njima.
Sve oko nas, svaki čovjek i svaka stvar sastoji se od titrajuće energije koja se mijenja u jedinstvenom poretku vibracija. Znanstvenici nam govore da sve ima svoj zvuk i sve vibrira i ima vlastitu vibraciju. Zvučne vibracije utječu na materiju.
To možemo vidjeti iz jednog eksperimenta: Prevlačenjem gudala preko ruba metalnih pločica po kojima je bio posut pijesak, dobivale su se geometrijske figure kao posljedica vibriranja materijala. Znači li to da riječi koje svakodnevno izgovaramo posredno poprimaju fizički oblik u našim tijelima i sudjeluju u stvaranju životnih okolnosti?
Sjetite se. Što se događa s vašim licem i tijelom kada izgovorite nešto lijepo? A kada se ljutite? Kako se osjećate kada vam se obraća netko tko se ljuti na vas ili vas vrijeđa ili kada nešto od vas očekuje? Često čujete: “Kada mi je to rekao, kao da mi je lupio šamar”!
Ono što bismo dodali, s posebnom ljubavlju je da je vrlo važno kako se obraćate svojoj djeci, posebno kada su mala, jer ona neselektivno primaju vaše riječi i to utječe na stvaranje navika da se i oni tako ponašaju, jer vi ste sada i uvijek njihov uzor! Promatrajte svoju djecu kako se ponašaju i vidjet ćete sebe u ogledalu! Djeca su također jednim dijelom vaš umjetničko djelo, da li vam se to djelo sviđa?
“Kad jednom nešto izgovoriš, ni najbrži konj ne može stići tvoje riječi” Horacije

Tehnicki gledano, telo (bilo ljudsko, bilo neko drugo) je samo instrument kojom dolazimo u kontakt sa okolinom i sa drugim bicima. A kad kazem "dolazimo" to "mi" mislim na nas kao misaona - duhovna bica.
Ili mogu i ovako da kazem ....telo je instrument, kojom se manifestuje sam zivot.
Kako bi se zivot manifestovao, da nema biljaka i zivotinja. I biljke i zivotinje su instrumenti u kojima se nalazi zivot, odnosno bice.

I pri tome definitivno razdvajam instrument i bice koje upravlja tim instrumentom. To bice, je isto ono sto se nalazi u svakom zivom stvoru na ovoj planeti. To sto se nalazi unutar tog instrumenta je zapravo zivot...svest ..koje poseduje misaone funkcije. Sad mogu biti vece ili manje.

Svest je ono sto pokrece taj instrument, odnosno nase telo. Misaoni proces koj se odvija u nama bez prekida se zasniva (naucnici bi rekli) u "mozgu" Ali ja tvrdim da nije tako. Mozak je opet samo instrument kojem misao zadaje komandu i koju on fizicki pretvara u impuls kojim pokrecemo svoj instrument odnosno telo.

Ocima gledamo okolinu, primamo informaciju i delujemo u skladu sa desavanjem u toj okolini. Ocima gledamo, ali umom vidimo. Sta cemo uraditi, zavisi kakvu smo odluku doneli o onom sto smo ocima gledali.
Usima slusamo sta se desava u okolini, ali opet umom cujemo.
Nosem mirisemo, ali opet umom osetimo.
Rukama, prstima ili celim telom pipamo, dodirujemo, ali opet umom prepoznajemo.

Svest u nama preko telesnih funkcija oseca, gleda, mirise, slusa ..itd itd. Ali u nasoj svesti se te informacije obradjuju i nasa svest se razvija i menja se.

Govor ..je takodje instrument kojim nasa svest saopstava nekom drugom ono sto smo videli, osetili, zakljucili ...ono sto zelimo, ono o cemu razmisljamo i ono sto smo doziveli i iskustvom stekli.
Govor je zapravo sredstvo kojim svesti odnosno misaona bica razmenjuju informacije. Kakve informacije cemo razmenjivati sa drugima zavisi od prirode nase svesti, od nivoa cistote nase svesti.

Iskustvo koje steknemo u ovom zivotu je ono sto nam ostaje posle njega.

Kako bi bilo fino, kada bi reči prevele naše misli..Zamislite sav ta haos, pola njih bi se poubijalo, ostali bi nasrnuli jedni na druge (od sreće)